Čitajte naše tekstove!

Vukomeričke Gorice - iako geografski jasan i definiran prostor ima ozbiljnih problema sa istim takvim definiranjem u administrativno-organiziranom smislu. To se jako odražava na stanovništvo tog prostora, na njegov ekonomski i kulturni prosperitet, te iako je u trokutu tri jaka urbana centra ( Zagreb-Sisak-Karlovac), stanovništvo gubi osjećaj identiteta, živi na rubu egzistencije, zapušta zemlju, mladi se iseljavaju u urbane centre tražeći zaposlenje i idealiziraju urbanu kulturu življenja , a stari ostaju na marginama državnog interesa. Dok zemlju kupuju vikend- turisti, grade na netradicionalan način, dolaze samo vikendom i ne mare za tipično lokalne interese i probleme.

U razgovoru Radivoja Jovičića (Etno selo Kravaščica u oformljivanju) i Josipa Cekovića (dodžupan Plem. Opć. Turopoljske za Vrhovlje) dolazi se do stava da bi bilo dobro oformiti jedno radno, organizaciono tijelo –interesni skup -udrugu za promicanje kulturno-ekonomskih interesa cjelovitih Vukomeričkih Gorica kao prostora i stanovništva koje je rascjepkano na nekoliko državno-organizacionih cjelina.

To koordinaciono tijelo (inicijativna grupa građana) bi trebalo širiti lepezu na ugledne građane, intelektualce i utjecajne privrednike sa tog područja u cilju kompaktnijeg nastupa prema institucijama, po svojoj namjeni zainteresiranim za razvoj ruralnog prostora, zaustavljanje iseljavanja i drugih oblika depopulacije , unošenje privrednih sadržaja koji ne devastiraju i ne zagađuju čistu prirodu, oformljivanje zajedničkog vukomeričkog tržišta za poljoprivredne proizvode koje ovako rascjepkano stanovništvo ne može efikasno i isplativo plasirati na tržište ova tri urbana centra. Na području kulture je stanje još gore ili u jednakoj mjeri zamrlo, da i ne govorimo o komunalnim problemima.

Po Vukomeričkim Goricama je granica dvije županije, a unutar njih: grad Velika Gorica, općine Kravarsko, Pokupsko, Pisarovina, Klinča Sela, Lekenik, grad Petrinja i grad Sisak, i to svaka od ovih administrativnih jedinica sa svojim interesima koji blijede što dalje odlaze od svog centra, tako da ostaju sasvim neprepoznatljivi dok dopru u Vukomeričke Gorice. Vukomeričke Gorice nisu samo šuma nego i veliki broj sela, mada sad već dobro opustjela i izgubljenog optimizma da se nešto može pokrenuti u tipičnom vukomeričkom interesu a da se to odmah ne raspukne po šavovima spomenutih centara.

Ti urbani centri, koji sebi privlače sa terena ljudski, tradicijsko- kulturni i sirovinsko- ekonomski potencijal su samo dio sveobuhvatnog življenja u prostoru. Kao što su Zagreb sa Vel. Goricom, Karlovac sa Jastrebarskim i Sisak sa Petrinjom urbana magnetna energija isto tako su Vukomeričke Gorice, centar ruralne energije. U novoj preraspodjeli duhovnih vrijednosti na početku 21. stoljeća, pitanje je koje su od ovih vrijednosti više utemeljene u ovo tlo, koje od tih vrijednosti se mogu preslagati po potrebi, a koje su nenadomjestive ako ih se uništi. Ta neosjetljivost se najbolje vidi kroz odnos prema ruralnoj kulturnoj baštini i prirodnoj baštini.

Kao na drugim prostorima rudaču iz rudnika, po metru kubnom i metru dužinom, tako i drveće iz vukomeričkih šuma i vodu iz podzemnih Jamničkih izvora i čisti zrak koji besplatno struji sa brda, urbani centri jednako tako vide i ljude koje odavde privlače sebi na satnicu, dnevnicu i mjesečnu crkavicu. U obrnutom smjeru ili ništa ili malo, a svakako upucavajući osjećaj dijeljenja velikodušne milosti.

Za teške kamione koji odvoze drvo u industriju je sasvim dobar i onaj šumski put između Pokupskog i Farkašića prema Letovaniću, ili između Dubranca i Dragonošca, te na primjer između Dubranca i Kravarskog, ionako se u tim kamionima uglavnom drmaju vozači iz Vukomeričikih Gorica. To provođenje vodovoda, koje je u toku, bilo bi daleko teže da se oni ne plaše prigovora zbog podzemnih voda koje ovdje komercijalno eksploatiraju i njome se diče kao brendom najvišeg svjetskog formata.

Kako prepoznati tipično lokalne interese u ekonomskom , kulturnom i komunalnom smislu ? Tko to treba organizirati , tko građanstvu objasniti , tko u naravi dugo i uporno provoditi ?

Najbolji put je učiniti inicijativnu grupu kao jezgru buduće interesne udruge za promicanje cjelovitih ruralnih Vukomeričkih Gorica.

Putem takve interesne udruge razvijati punktove u gradovima gdje seljaci iz cijelih Vukomeričkih Gorica mogu saznati što da posade i na kojem štandu svoje ekološki čiste namirnice mogu prodati i koliko će za to zaraditi. U selima Vukomeričkih gorica hitno treba razvijati privredno i kulturno informiranje i djelovanje također kroz iste informativne punktove. U tu svrhu u samim vukomeričkim selima ima na pretek zapuštenih škola, vatrogasnih domova i lovačkih kuća.

Mada nisam rodom sa Vukomeričkih Gorica, ovaj problem, ja Radivoje Jovičić prepoznajem putem dugogodišnjeg rada na proučavanju ruralne arhitekture i uopće rurizma kao načina življenja u cijelom trokutu Zagreb –Sisak -Karlovac te osjetivši gdje je stvarni centar ruralnih energija ovog zavičaja odlučio sam oformiti Muzej na otvorenom kao Etno selo upravo usred Vukomeričkih Gorica te iz tog centra vrijednosti djelovati, a ne iz Zagreba ili npr. Siska, otkuda bi to naravno bilo lakše činiti, i svaki čas mi to ponetko sugerira i spočitava. Uz druge nužne i hitne ekonomske i kulturne projekte i ovaj projekt će biti kotačić koji može pokrenuti učvršćenje poljuljanog identiteta jer je ovo najveći projekt ovog tipa u jugoistočnoj Europi na početku 21. stoljeća, mada se u naravi konture Etno –sela tek naziru.

I ja trebam hitnu pomoć, a na koje bezobrazne odnose spomenutih centara moći nailazim bolje da ne govorim, prvenstveno iz interesa da sam sebe ne ponižavam i sramotim, u ovoj fazi razvoja.

Velika Gorica