Čitajte naše tekstove!

Vratili smo lukovicu kao prvotni izgled tornja na Lukavec -gradu, kakav je bio do 1909. Nedaćama koje nam je priuštilo 20. stoljeće smo se osvetiti spaljivanjem stare konstrukcije u Jurjevskom krijesu ove 2009. godine.

Kaštel Lukavec -grad u svom današnjem ciglanom, pučko -baroknom izdanju je sagrađen od 1716. do 1752. godine, na istom mjestu gdje je bila i prethodna drveno -zemljana utvrda.
Dokaz je pisanje zapisnika 1715. godine o trošnom stanju i inventaru sa razlogom rušenja drvenog zdanja te na kraju je, na završenom kameno -ciglanom Kaštelu uklesana 1752. godina, na grbu Plemenite opčine turopoljske, nad ulaznim portalnom.
Nakon završetka startne gradnje u grubo, očito da su sa nekakvim vremenskim odmakom od 15 -20 godina, na kraju učinjeni i oni elementi koji su bili manje konstrukcijski a više znakovi dostojanstva i ugleda objekta. To su sve sami elementi vezani na toranj: Vrh tornja u obliku barokne lukovice, sat vjerojatno i sa zvonom za otkucavanje, top za eventualnu obranu a u stvari za podnevno pucanje, opremanje i oslikavanje oratorija -kapele Sv. Lucije, ulazni kameni portal, i na kraju grb POT -a nad ulazom, kao statusni simbol i znak da je objekt stavljen u upotrebu.
Od tada je Lukavec -grad imao svoju urednu namjenu točno 100. godina te 1850. godine ostaje bez svoje prvotne obrambeno -upravne uloge jer se sjedište Župana i arhiv Plemenite opčine turopoljske premještaju u „Turopoljski grad“ u Velikoj Gorici.
Sve do danas (Turopoljci već broje sedmu generaciju) Lukavec -grad nije dobio realnu i trajnije održivu namjenu. Neodržavan i sasvim zapušten, 60 godina kasnije, 1909. je graditelj Nikola Hribar započeo te 1912. dovršio prilagodbu Kaštela za pučku školu. Probio je velike prozore i rekonstruirao dotrajali vrh tornja iz oblika prvotne barokne lukovice u šatorasti krov. Bio je to pred Prvi svjetski rat modni šiljati krov kakvog je uz ostale vrijedne objekte dobila i Župna crkva u Odri.
Interesantno je egzistiranje dvije dijametralno suprotne graditeljske mode na prijelazu 19. u 20. stoljeće. U isto vrijeme urbani graditelji sa istaknutim Nikolom Hribarom u Turopolju pojednostavljuju dekorativne elemente na objektima, a u isto vrijeme ruralni graditelji udruženi u „palerske kumpanije“ daju sebi oduška te u neposrednoj blizini sve opširnije dekoriraju drvene kuće i crkve (Šaranje drvenih kuća opisujem u izdvojenom tekstu).
Prethodna barokna lukovica nad Lukavec -gradom je bila pokrivena kalanom hrastovom šindrom. U mašti ju zamišljam startno našaranu slično kao što je sada obojen crijep na Crkvi Sv. Marka u Zagrebu (a i Silvije Novak, konzervatorski savjetnik MK, se slaže da je to mogao biti njezin izgled). Vjerojatno je zbog neodržavanja 1909. godine bila u raspadanju pa je projektirana zamjena šatorastim krovom sa dvije dekorativne limene jabuke na vrhu.
Sada, 100 godina kasnije, 2009. ponovno smo vratili baroknu lukovicu nad Kaštel kao izvorni oblik po projektu Ministarstva kulture (Blanda Matica i savjetnik Silvije Novak). Izvedbeni projekt je učinio arh. Boris Vučić a izveo Radivoje Jovičić, akad. kipar.
Budući da se ugovaranje rekonstrukcije lukovice uvuklo u jesenski dio 2008. odlučili smo u dvorištu Kaštela, na tlu, u zimskom periodu proizvesti hrastovu konstrukciju i djelomično oblaganje bakrom te ju snažnim kranom podići na toranj i gore rubno doraditi. Posao je išao znatno sporije nego smo očekivali. Otežano smo nabavljali dugu i prosušenu hrastovu građu, zima je bila duga i sa mnogo padalina, a odluka da debljinu bakra povećamo sa 0.5 na 0.6 mm, je izazvala tri puta veći broj napravljenih modela za trajbovanje bakrenih nasjeda.
Užitak lijepog restauratorskog rada smo začinili i paralelnim pravljenjem modela konstrukcije lukovice u omjeru 1:10. Vrijeme je odmicalo a sustizali su rokovi i na drugim restauratorskim projektima pa smo u žurbi (čitaj: pravoj strci) stigli lukovicu podići na toranj pred samo Jurjevo ove 2009. godine.

Sada se znatno promijenio izgled Lukavec -grada. U međuvremenu dugom 100 godina memoriran je šiljati krov nad Kaštelom kao vizualni simbol Turopolja. Svaka gostionica i uglednija plemenitaška kuća u Turopolju ima na zidu sliku Lukavec -grada sa tim šatorastim krovom. Nisam vidio mnogo hvale vrijednih slikarskih kreacija među njima. Nadam se da će ovaj novi izgled u kombinaciji sa skorim uređenjem Parka i interijera za kulturno -rekreacijski turizam zavrijediti bolje suvenirničarsko -slikarske kreacije od dosadašnjeg kič -amaterizma.

Za dokazivanje ovog zaboravljenog izgleda lukovice na Lukavečkom tornju, već odavno nemamo žive svjedoke jer ako su ga 1909. memorirala 10 -godišnja djeca onda su oni kao starci umrli prije 20-40 godina. S toga ćemo se poslužiti fotografijom sa kraja 19. stoljeća, te i crtežom Andrije Maurovića na noveli Augusta Šenoe, „Turopoljski top“, koja je bila i inspiracija za oformljivanje „Krčme Turopoljski top“ unutar Kaštela.

Budući da kao narod nikako ne možemo biti zadovoljni sa 20 -im stoljećem (jer su nam mnogi djedovi besmisleno izginuli u opakim ratovima), mi smo se simbolično osvetili, odričući se turopoljskog identitetskog znaka iz prošlih 100 godina na način da smo šatorasti krov spalili kao sezonski korov u Jurjevskom krijesu ove 2009. godine.

Taj način reagiranja crpi svoju logičnost iz postojanih tradicijskih obrazaca u koje možemo ubrojiti i sličan ritam gradnje Lukavec-grada ( kako ga uvodno opisujem, od 1715. do 1752. zajedno sa među stankom, „da se kuća odmori“) i razvoja POT-a, naročito njegove obnove nakon 1990. godine.
Kao što je obnovljen POT, isto tako je i Kaštel obnovljen gradnjom u grubo (roh-bau) i jednako čekaju finu doradu, „završnu ruku“, to jest, privođenje svojoj svrsi. Po tradicijskom obrascu, obadvoje se odmaraju od poroda, odnosno vise u procjepu između bremenite prošlosti i neizvjesne budućnosti.

Za uvod u razmišljanje na tu temu sam uobličio pano i razglednicu na način kako pokazujem na uvodnoj slici. Kao rezultat javnih rasprava, koje bi trebalo pokrenuti tokom 2010. godine, zamišljam Lukavec-grad uklopljen u programe Plemenite opčine turopoljske, koji podrazumijevaju i prizivanje građana na obrazovne i turističko-rekreacijske sadržaje.

Radivoje Jovičić , viši konzervator -restaurator ; 07. 09. 2009.