Čitajte naše tekstove!

Već pet godina traje oformljivanje Etno- muzeja na otvorenom u Vukomeričkim Goricama, koji tretira približno trokut Zagreb -Sisak -Karlovac kao zavičaj i to sa osobinama Etno -sela, a to je sa živom muzeološkom aktivnošću i tradicijskom poljoprivredom .

Etno-selo Kravaščica je u stvari dio mojega šireg projekta djelovanja u cilju preslaganja pobrkanog redoslijeda vrijednosti pa je ovaj projekt (ako se pokaže uspješnim ) prototip djelovanja kao vidljivo ostvariv i realan u praksi a time želim unijeti optimizam u zaštiti svih ruralnih kulturno- povijesnih vrijednosti u zavičaju.

Njegovati ćemo u naravi sveukupni način življenja sela i muzeološki prezentirati proteklih 500 godina, predočivši ih u nekoliko karakterističnih povijesnih trenutaka kroz to vrijeme u prostoru zavičaja.

U ovom desetogodišnjem planu nismo planirali završiti Etno -selo, nego ga staviti u funkciju i dovesti do faze samoodrživosti a podrazumijevamo i da može samo financirati svoj daljnji razvoj. Samo dovršavanje bi se protegnulo na više narednih desetljeća (jer Etno -selo vidimo kao živu organizaciju jednako kako je i bilo stvarno selo u prošlosti).

Sada, potkraj 2005. godine, tj. na potrošenoj prvoj polovici desetogodišnjeg plana (2001-2010. godine) predočavam stanje radova na lokalitetu i pratećih radova raščlanjujući kompletno djelovanje u više grupa:

1. Zemljište: a/ otkup i b/ prijepis zemlje;

2. Projekt: a/ idejno rješenje, b/ uvrštenje u prost. planove, c/ pribavljanje potrebnih dozvola radova;

3. Objekti: a/ u pregovorima, b/ nabavljeni, c/ doneseni, d/ ugrađeni, i e/ dorađeni objekti;

4. Oblikovanje: a/ ograde, b/ ribnjak, c/ mostovi, d/ nasipi i e/ staze kroz selo;

5. Komunalne instalacije: a/ do sela, i b/ kroz selo;

6. Pokretna etnograf. građa: a/ spiskovi za nabavku, b/nabavljeno, c/ restaurirano i d/ katalogizirano;

7. Privređivanje: a/ stočarstvo, b/ ratarstvo, c/ voćarstvo, d/ tradicionalni zanati i e/ turizam;

8. Etnološka istraživanja: a/ ruralno graditeljstvo, b/ pokretni etnol. materijal, c/ nematerij. ostavština;

9. Prezentiranje: a/ struč. javnosti, b/ držav. institucijama, c/ lokal. zajednici i d/ javn. putem medija;

10. Povezivanje sa institucijama za investiranje u zaštiti: a/ ruralne kult. baštine, b/ u ekologiji,

c/ u turizmu, d/ u školstvu i e/ u tradicijskoj poljoprivredi sa više podgrupa;

Sveukupno gledajući možemo zaključiti da je ostvarena planirana količina radova od 50 % desetogodišnjeg plana. U nekim grupama aktivnosti smo znatno premašili 50% opsega a u nekim smo znatno ispod toga. Može se reći da smo najdalje otišli sa stavkama 1a, 2a, 3a,b,c, 5b, 6a,b, 8a,b, 9a,b,c,d; ali znatno manje sa ostalim stavkama, bilo iz razloga što još nisu po redoslijedu, okolnosti nastalih u hodu ili su usporene radi nedostatka sredstava.

Postoji također izrazit nesrazmjer između vrlo uspješnih konkretnih radova, koje vodimo neovisno o suradnji sa institucijama i onih aktivnosti koje šepaju jer su vezane na pripomoć stručne javnosti i institucija, mada im je posao da prepoznaju i pomažu društveno korisne projekte.

U ovom pregledu petogodišnjeg rada radije ćemo pokazati naše konkretne radove sa obrazloženjima a pozvati da nam pomognu svi koji mogu utjecati da se ubrza administrativni dio djelovanja oko ovog projekta :

1. Sa puno truda otkupili smo na lokalitetu izrazito usitnjenog posjeda, približno : 40. jutara zemlje (oko 220 000 m2) i to u više faza: prva kupovina močvarne livade u ljeto 2000.-te, najviše početkom 2001. te u 2002.-oj godini i manji dio sredinom 2005. godine. Imamo problem sa prijepisom vlasništva jer već više generacija nisu uknjižene promjene vlasnika -korisnika zemljišta. Ako u narednih pet godina otkupimo još 5 -6 manjih parcela koje su ostale zarobljene unutar zaokruženog prostora imati ćemo sveukupno do približno 45 jutara (250 000 m2.). Realizirali smo dakle do kraja 2005. približno 80 %.

2. Idejno rješenje koje sam razrađivao tokom 20. godina, uobličio sam «gotovo u jednom dahu» 2000.-te godine i u proteklih 5 godina do danas nisam ga mijenjao, samo je dobilo dosta operativnih proširenja radi većeg uspjeha u otkupu zemlje od startno planiranog.

Projekt je unikat, nisam vidio nigdje istovjetnog uzorka, a tako razvijam i vizualni identitet koji već ima prepoznatljive konture. Osnovna odlika mu je muzeološka prezentacija 500 godina povijesti i kulture sela viđene u nekoliko povijesnih, za ovaj zavičaj karakterističnih momenata u kombinaciji sa sveobuhvatnim i realnim življenjem u ambijentu «sa okusima, mirisima i zvukovima tog vremena».

Uvrštenje ovog projekta u Prostorni plan uređenja Grada Vel. Gorice, kažu da nije bilo moguće u 2004 -05. jer bi to bila kolizija sa Županijskim prostornim planom te treba najprije na toj razini izboriti status po kojem ovo Etno -selo uzdiže vrijednost zaštićenog krajolika a ne umanjuje mu vrijednost. Urbanisti drže da to može biti učinjeno do kraja 2006. godine.

Taj problem nam za sljedeću godinu zaustavlja daljnje donošenje drvenih kuća jer smo već dostigli količinu od šest objekata koliko je i bilo katastarski ucrtanih na toj parceli. Sada nam preostaje da ove objekte sljedeće godine samo okitimo krušnim pećima, koševima, cvijetnjacima i povrtnjacima, mada nam to ne bi trebao biti prioritet u ovom momentu, jer imamo bar još pet vrijednih spomenika ruralne arhitekture koji vape za spas prije nego ih nezainteresirani vlasnici sasijeku u ogrjev. To su objekti koji se točno uklapaju u koncepciju po mojem idejnom rješenju iz 2000.-te god. Realizirano: 60 %

3. Cijelo Etno -selo sam zamislio sa približno 50 objekata u šest cjelina (od toga 15 objekata unutar tekućeg desetljeća), a najdalje je u realizaciji stigao drugi zaseok koji već dobiva konture te je započet i treći zaseok jednom kućom. Prva kuća je prenesena i postavljena 2002. godine, te je tokom 2003-04. nabavljeno, demontirano i dovezeno pet vrijednih objekata, spašenih u zadnji moment, te djelomično i ugrađena dva. Najviše ugradbe je učinjeno 2005. godine (u srednjem dijelu sezone radilo je dvadeset majstora) kada je osim dovršavanja prethodnih, još dodatno izvedeno tri objekta a posebno naglasivši impozantni čardak Bobetko iz Crnca kod Siska.

Ove godine je također otkupljeno i dovezeno na lokalitet narednih tri kuće ali će biti montirane tek nakon suglasnosti Grada Vel. Gorice. Osim toga u pregovorima je još dodatno pet vrijednih objekata za zaštitu od uništenja dislociranjem u Etno -selo a to će biti: budući Etnografski muzej, prijemno -upravni objekt, jedini objekt u selu na ključ, staja za govedo tur i jedan od objekata za buduće zanatske radnje. Domaća stručna javnost zatvara oči pred činjenicom da je ovo moment upravo najvećeg uništavanja preostalih objekata, od vremena aktivnog ruralnog življenja do danas.

Najveći broj ugroženih objekata koje je nužno dislocirati, a uklapaju se u naš projekt su i pronađeni. Ovdje naglašavam potrebu prvog zaseoka (iz doba bitke Hrvata i Turaka pod Siskom -1593. godine). Mada su objekti i drugi materijalni tragovi ovog doba već na uskoj stazi između etnologije i arheologije mi smo sve ove najvrednije objekte uspješno locirali još 2003. godine ali do kraja 2005. već su neki od njih uništeni sasijecanjem a i ostali postaju sve više u opasnosti. Preostali još nisu uništeni samo zato jer smo obećali da ćemo ih odmah odvesti a mi to za sada ne možemo učiniti pa nesigurnost za ove objekte sve više raste.

Moj pokušaj 2003. da deset najvrednijih objekata iz raznih perioda, koji su vidljivo u opasnosti, privremeno zaštiti Uprava za zaštitu kulturne baštine, Ministarstva kulture, uz sva njihova zahvaljivanja na korisnoj inicijativi, nije izazvao nikakav koristan rezultat pa su doista objekti i srušeni a među njima i tri objekta za koje su bila predviđena mjesta u Etno -selu Kravaščica .

Od tada Upravu za zaštitu kult. baštine i njen Konzerv. zavod u Zagrebu vidimo kao formalno zainteresirane institucije a u naravi nesklone inicijativama koje nisu oni lično izmislili i pokrenuli. Stvarni problemi na terenu zašite nije im u centru interesa. Stoga uredno bilježimo, sakupljamo i čuvamo promemorije svih kontakta na ovu temu, čekajući da se pojave mlade osobe, kojima je ruralna kulturna baština istinski interes, a oni će nadam se, i raskrinkati ovu za nas neprobojnu mrežu .

Ugrađeni objekti u Etno –selu Kravaščica do kraja 2005. godine su:

1. G. Šarampov (Ivanić Grad), prizemnica napravljena od prvotnog čardaka iz 1827. godine,

2. Belečići (Lukinić Brdo), prizemnica, bogato ukrašenog trijema, iz 1913. godine,

3. Crnac (Sisak), veliki zadružni čardak Bobetko, iz 1826. godine,

4. Krpečanci (Lukinić Brdo), volujska štala, jedini preostali primjerak ovog tipa, oko 1720. godine,

5. Letov. Vrh (Letovanić), mali šardak, jedini preostali primjerak ovog tipa gradnje, oko 1750. godine,

6. Vukomerić, sjenik, jedini preostali ovakav primjerak u Vukomeričkim Goricama, iz 1840. godine;

Završne dorade objekata još nismo radili i nisu nam prioritet u ovoj fazi razvoja jer to doprinosi prvenstveno atraktivnosti a nama je sada najvažnije ovom skromnom količinom sredstava spasiti što više objekata. Realizirano 50 % od startno planiranog opsega.

4. Nabavili smo dosta materijala za buduću ogradu drugog i trećeg zaseoka. Biti će tu ograde od pobodenih kolaca kao prije 1800 -te te pletera od ljeskovog pruća i cijepane tarabe do ornamentiranih kapija sa ukrasnim frkovima kao pred Prvi svjetski rat u Turopolju.

Započeli smo izvedbu ribnjaka od već postojeće močvarne livade ali je ova 2005. godina bila vrlo kišna te su nam strojevi tonuli u blato pa je oformljivanje ribnjaka i staze po močvarnom dijelu gospodarstva odgođeno na 2006. god. Drveni most za prijelaz stoke do pašnjaka će biti aktualan tek u 2008-oj godini.

Realizirano: 20 %.

5. Do sada nismo imali struju na lokalitetu Etno -sela, što nam je smetalo kod konkretnih radova koje smo sve ove godine morali obavljati vukući agregate od objekta do objekta a od početka 2006. godine kada će nam vjerojatno proraditi struja morati ćemo uvesti protupožarni i video nadzor, rasvjetu i noćnog čuvara jer postajemo vrlo disponirani u javnosti.

Voda za piće u Etno -selu neće još dugo vremena biti problem jer bunar koji smo iskopali u vinskom podrumu, prvenstveno za hlađenje vina daje tako obimnu, pitku vodu da ju gosti već odnose u bocama u Zagreb za svoje obitelji.

Kroz dio gospodarstva je već provedena vodo -instalacija za navodnjavanje poljoprivrede jezerskom vodom a postavljen je i vodotoranj u tu svrhu. Gromobran na dominantnom položaju za zaštitu isturenih objekata također je uklopljen sa vodotornjem. Realizirano 30 - 40 %.

6. U toku proučavanja objekata za Etno -selo, proučavali smo i sakupljali i pokretni etnografski materijal po prethodnim spiskovima potreba za buduću cjelovitu prezentaciju života u svim objektima i to iz pripadajućeg vremena pojedinog objekta a iz uže okoline od kuda se dislociraju ti objekti. Biti će to problem koji će odnositi puno vremena jer objekti koje dislociramo nisu naročito sačuvanog inventara a one predmete koje dodatno kupujemo na otpadima, sajmištima i buvljim pijacama, najčešće je teško locirati i mjesto od kuda stvarno potječu i kada su napravljeni. Stoga ne možemo čekati da objekti budu dovršeni te onda obrađivati sadržaj nego u svakom zimskom periodu- mrtvoj sezoni pravimo spiskove za nabavku, vršimo proučavanje i katalogizaciju nabavljenog, konzerviramo i restauriramo pribavljeni pokretni materijal.

Realizirano: 10 – 20 %.

7. Buduće privređivanje Etno -sela nije bila udarna tema do sada a neće biti niti u narednoj godini mada neki projekti koji će se morati dugo proučavati i pripremati, morati će ubrzo dobiti svoj uvod. Naravno da je to priprema za sađenje budućih voćnjaka, vinograda i priprema prostora za budući uzgoj tradicijskih autohtonih pasmina stoke.

Stoga je zadnja ozbiljnija aktivnost pred kraj ove godine bilo uvodno proučavanje: koliko je realna mogućnost povratka goveda tur u Turopolje (naravno u pripitomljenom stanju)?

Prikupivši velik dio onoga što je već izgovoreno i napisano na tu romantičnu temu, učinili smo i vlastite prve korake ali još uvijek nismo prevagnuli, sa kolikom će se sigurnošću moći ostvariti autentičnost, između većeg broja tradicijskih pasmina u Europi koje su po svojim genima potomci pra-goveda, divljeg tura, po kojem Turopolje nosi ime. Za očekivati je da će to biti razjašnjeno već ove zime pa postoji mogućnost da time i počne petogodišnji plan nabavke stoke koja će biti uzgajana u Etno -selu Kravaščica kao atraktivni primjerci za pokazivanje gostima ali i za komercijalnu proizvodnju. Do sada realizirano: ispod 10 %.

8. Cijeli zavičaj (približno trokut Zagreb –Sisak –Karlovac) smo detaljno istražili sa potrebom da steknem vlastiti stav u sljedećim temama:

- ruralna arhitektura u zavičaju, sa naglaskom na međuodnos tradic. objekata u prostoru,

- utjecaj prijelomnih povijesnih događaja na lokalnu zajednicu,

- alpski i dinarski utjecaj na ovdašnju, dominantno panonsku kulturu građenja,

- promjene načina gradnje uzrokovane napretkom tehničkih pomagala,

- promjene načina gradnje nastale prelaskom sa zadružnog na obiteljski način življenja,

- o postepeno sve većem prožimanju interijera obitavališta sa vanjskim prostorom,

- o prostodušnom reagiranju na kršćansku i staroslavensku duhovnost pri građenju.

- i na posljetku, promjene u seoskoj gradnji pod utjecajem urbanih elemenata nad ruralnim ;

Na svim ovim područjima nisam bio zadovoljan sa nivoom dosadašnje, meni dostupne literature. Kod jednih etnologa su podatci bili suhi, pisani rukom urbanog čovjeka bez mašte nužne za uživljavanje u ruralni način življenja, a romantičarski bez argumenata, kod poetsko-filozofskih tumača prošlosti.

Sve radove na oformljivanju Etno -sela Kravaščica radimo na osnovu tih iskustava sa terena istraživanja i po tom obrascu vraćamo dostojanstvo zanemarenim i poniženim ruralnim vrijednostima.

Načinili smo opširnu digitalnu foto -arhivu ruralnog zavičaja i to : mape po mjestima u trokutu, izvan trokuta, te mape o panonskom, alpskom i dinarskom utjecaju , zatim po temama: mape koje obrađuju najsačuvanije ambijente, najugroženije objekte, ruralne elemente preostale u urbanim centrima, mape stručnog i nestručnog restauriranja, tradicijski zanati i modelarstvo ruralne arhitekture, pokretni etnološki materijal i nematerijalna ostavština, mapa ideja za suvenir i brendove zavičaja, mape o sačuvanoj i devastiranoj prirodi i na kraju opširna mapa toka realizacije Etno -sela Kravaščica.

To je osnovni kapital na kojem ćemo u narednih 5 godina početi i sa izdavačkom djelatnošću, periodikom na temu zaštite ruralne kult. baštine dislociranjem – skansenologije, a vjerojatno sa nazivom: « Medjuvrijeme ».

Realizirano: 80 %.

9. Prodor u javnost ovakvog projekta nikada nije bio niti će biti problem, ali je problem u suštinskom odnosu prema tako stečenoj informaciji. Deklarativno smo svakodnevno podržani od prolaznika do sručnjaka a u 5 godina još se nitko nije pojavio da ima viška bar jedan vikend te da pita što može pomoći. Naime, svjesni smo toga da svatko tko malo bolje uredi svoju gostionicu proglašava da je napravio etno -selo pa je vidljivo na svakom koraku određeno nepovjerenje u krajnji rezultat.

Kada pravilno postavimo 10 kuća, objekata koji će zajedno steći moćnu auru, energiju poniženih te oživjelih, i od uništenja spašenih vrijednosti, bljesnuti će sjajem koji će mnogi željeti vidjeti i tako će doći do akumulirane snage čiji odraz mora pomoći zavičaju u vrednovanju vlastite prošlosti.

Već tri godine dovodim goste i stručne osobe na pojedinačnu i grupnu prezentaciju a najviše pozitivnog reagiranja vidim u lokalnoj zajednici koja prvenstveno vapi za radnim mjestima za svoje mlade mještane.

Potkraj 2005. godine je: GT- Glasnik Turopolja počeo sa objavljivanjem serije tekstova o turopoljskoj ruralnoj arhitekturi sa naglaskom upravo na Etno -selo Kravaščicu, a i drugi mediji počinju pokazivati jači interes. Realizirano: 50 % .

10. Sve dosadašnje radove smo financirali iz vlastitih sredstava, uglavnom vlastitim radom, jer smo upravo mi restauratorski tim za ruralnu arhitekturu, za štukaturnu ornamentiku i kamenu skulpturu. Nismo povezani niti sa kojom od institucija za investiranje u širokom području koje deklarativno podržava i materijalno stimulira država.

Postoji mogućnost da smo naivno vjerovali da su to ujedno institucije kojima je posao da i same otkriju, prepoznaju te logistikom i materijalno stimuliraju društveno korisne projekte.

Jedini upit za podršku smo uputili Ministarstvu turizma, program: «pod stoljetnim krovovima», odgovor nas je prenerazio i od tada ih vidimo kao neprijateljski raspoloženu instituciju, a njihove aktivnosti prepoznajemo kao društveno štetne a objekte koje financiraju pogrešno odabrane i nekvalitetno restaurirane. Kada kažem da su štetne, osim prethodno spomenutog, držim da nanose društvenu štetu stvaranjem privida da se nešto aktivno događa te time pripomažu drugim interesnim skupinama da u pozadini ostvaruju svoje druge programe i to koristeći iste prostorne i materijalne resurse.

Na povezivanju sa vladinim i nevladinim institucijama trebati će nam pomoć stručne osobe, naročito od 2007. godine, kada će osim domaće scene postati aktualan i izlazak na međunarodnu scenu u oblastima skansenologije i tradicijskog privređivanja.

Nažalost ostaje pitanje koliko će još ruralnih spomenika kulture biti uništeno, a koji bi bili spašeni u Etno- selu Kravaščica da raspolažemo većim sredstvima.

Kako kažem u uvodu, predočio sam visoku aktivnost radnog tima u oformljivanju prvog Etno -muzeja na otvorenom u Hrvatskoj, koji nastaje dislociranjem ugroženih objekata. Nećemo zastati u tom radu dok ne dođemo na razinu samoodrživosti u muzeološkoj i tradicijsko -poljoprivrednoj djelatnosti i to sa odlikama etno -sela.

U toj nakani imamo materijalne probleme i probleme uslijed nedostatka pomoći institucija u logistici.

Svaka pomoć će nam dobro doći i ubrzati će realizaciju. Svatko tko se uključi u oformljivanju Etno- sela Kravaščica učestvovati će u nastajanju kuće kako je to bilo u prošlosti i uvijek će drvenu kuću doživljavati kao toplo, živo, čovjeku prijateljsko biće.