Čitajte naše tekstove!

Obraćam se stručnoj javnosti u oblasti zaštite kulturne baštine sa sljedećim problemom:

Od uspostave mira nakon Domovinskog rata na djelu je izrazito masovno uništavanje preostalih vrijednih spomenika ruralne arhitekture od drveta u cijeloj Sjevero- zapadnoj Hrvatskoj, a ja naglašavam moja saznanja u trokutu Zagreb- Sisak- Karlovac. Oformljujući Etno- selo Kravaščica na Vukomeričkim Goricama tretiram spomenuti trokut kao Zavičaj, te kontinuirano vršim vlastita istraživanja na terenu i susrećem se sa sljedećim problemom:

U tom ruralnom prostoru najvrednije objekte otkupljuju prekupci za drvenu građu, negdje varaju osiromašene stare osobe, a negdje kooperiraju sa kupcima jeftinih placeva za novu gradnju, masovno ruše prepoznatljive, a neregistrirane spomenike kulture, sasijecaju i odvoze u Istru i preko Istre u Italiju.

Otvoreni ili prešutni pomagači su im Uprava za zaštitu kulturne baštine RH i Konzervatorski zavod u Zagrebu, jer uporno izbjegavaju načiniti popis vrijednih primjeraka predajne graditeljske baštine, a sve što na sebi nema istaknut znak: «kulturno dobro pod zaštitom », naravno da se može srušiti bez zakonske posljedice.

Prije 2. godine sam donio u Ministarstvo kulture popis velikih šteta sa terena, bio sam pohvaljen tom pomoći i dobio dojam da će sada hitno zaštititi 10-15 čardaka za koje sam tada donio podatke o direktnoj ugroženosti, ali u međuvremenu su ti objekti uništeni, a da nitko nije niti izašao na teren.

Početkom 2006. ponovno donosim takav i još opširniji spisak, ali opet dobivam uvjeravanja kako će se sve poduzeti, a već vidim efekt izbjegavanja na terenu.

Sada, kada sam uporno sudarao stručne službe sa tim činjenicama, dobivam nevjerojatan odgovor: «to jesu vrijedni objekti, ali su zapušteni, država nema novaca i mi tu ništa ne možemo, a uz to svi ti objekti su privatno vlasništvo, a ono je nepovredivo i neka ruše kada već tako odlučuju, a već će oni vidjeti kakvu su štetu sebi učinili kada bude kasno» ?!

Upravo bezobrazna doza malodušnosti za tako visoku razinu !

Naime, vjerujem da postoje društveni- materijalni problemi koji sputavaju institucije da bi bile uspješne na terenu, i nešto (ali vrlo malo) vidimo da rade, ali je to inertno, na pogrešnom mjestu odrađeno, nemaštovito, a štiti se netransparentnošću.

Postoji problem između vodećih funkcija na koje se postavljaju stručne osobe po političkom odabiru i s druge strane, službi svjesnih svoje superiornosti, jer mogu zablokirati sve što žele, a daju do znanja onim prvima, svojim pretpostavljenim, da su na tom mjestu još kratko i ako se ovima zamjere, čeka ih nakon, te 2- 4 godine stalno ometanje u struci. Službe to bezobrazno koriste, vidim to po nekim slučajevima, a i ja to trpim tokom oformljivanja Etno-sela i ometanja mojih restauratorskih radova na kulturnom dobru, sve radi ove moje aktivnosti.

Sada u toj uravnilovci, rezultat je da se glumi aktivnost, a aktivnosti u naravi nema. Reagira se samo na ono što se ne može izbjeći. Naravno da je tu javnost koju bih ja sasvim lako mogao pokrenuti i ostvariti brzi efekt, ali samo još trebam tako obavijestiti devastatore da su službe blokirane, pa dok se one osvijeste, ovako trome, neće ostati niti jedne drvene kuće u Zavičaju.

U velikom broju dopisa sam razradio cijeli ovaj problem, ali ne mogu ostvariti pomak jer me nadležne institucije prešućuju vidjevši «da sam ja bezzub i da moj ugriz ne boli ».

Niti stručna javnost u ovome ne može biti amnestirana pred narednom generacijom koja će burno reagirati na nas koji se uzdižemo u struci, a u naravi smo lažni zaštitari tradicijskih vrijednosti, izbjegavajući da se zamjerimo inertnim državnim službama.

Na osnovu svega iznesenog, dodatnom pojedinačnom molbom pozivam najistaknutije stručne osobe u ovom Zavičaju, da zajedno posjetimo Ministra kulture RH, Božu Biškupića, i izađemo pred njega s ovim alarmantnim problemom.

Tu bi se trebalo naglasiti grupu hitnih intervencija i grupu dugoročnih, planskih poteza u cilju promjene stanja na zaštiti ruralnog kulturnog dobra.

U grupu brzih poteza bi trebao ući i odabir jedne osobe od nas, kojoj će se davati provjerene informacije, što se točno poduzima.

U grupi dugoročnih poteza treba najaviti Skup o zaštiti predajnog graditeljstva od drveta, sa naglaskom na dislociranje kao način zaštite i zatražiti da se iz redova zaposlenika u struci odredi osoba koja će raditi na organiziranju tog skupa. Za taj Skup sam pismeno pozivao te iste institucije prije godinu dana, ali naravno da nisu niti odgovorili. Osim u ovom momentu nagomilanih problema ovog tipa, razlog za ovakav Skup dolazi i zbog toga što su dosadašnji skupovi održani vrlo davno i u drugačijim okolnostima, pa su njihovi zaključci danas teško primjenjivi .