Čitajte naše tekstove!

Stručnoj javnosti u području zaštite ruralne graditeljske baštine u sjeverozapadnoj Hrvatskoj

Putem Ministarstva kulture i neposrednim kontaktima, pozivam stručnu javnost ( u oblasti muzeologije, etnologije, arhitekture, urbanizma, ekološke poljoprivrede, školstva i turizma ) da održi :

Stručni skup na temu: Sadašnje stanje i smjernice u zaštiti ruralne kulturne baštine sjeverozapadne Hrvatske, njeno uklapanje u programe ekološke poljoprivrede i ciljanog turizma s naglaskom na zaštitu vrijedne seoske gradnje od drveta dislociranjem.

Obrazloženje za ovakav skup u širem smislu :

Na temu zaštite drvenog seoskog graditeljstva dislociranjem, održana su dva opširna stručna

skupa, s prevelikim vremenskim razmacima i svaki puta u sasvim različitim društvenim okolnostima. Mada su ti stručni skupovi donosili instruktivne zaključke, danas, s veće vremenske distance, vidimo da su bili neproduktivni.

Prvi ozbiljniji skup na ovu temu za područje Zagrebačke okolice održan je 1979. godine u sastavu Proslave 60- te obljetnice Etnografskog muzeja u Zagrebu , nakon čega je i pokrenuta stalna publikacija «Etnološka istaraživanja», a u broju 1 su sažeci izlaganja na temu etno -parkova u okolici Zagreba. Skup se odvijao u slavljeničkom ozračju diveći se brojnim pripremljenim projektima. Godine koje su slijedile uveliko su demantirale tadašnji optimizam.

Drugi skup: Stanje etno-muzeja u Hrvatskoj,.. održan je u svibnju 1997.godine u Kumrovcu, dakle 18 godina kasnije u sasvim novim društvenim okolnostima i u toku obnove spomeničke baštine nakon ratnih razaranja, a popraćeno je cijelim brojem Zbornika Muzejskog dokumentacionog centra: Muzeologija 34. Ovom prilikom je opisan tok i pad prethodnih ambicija i prosuto nešto gorčine.

Trebalo bi proanalizirati koje nove pojmove i sugestije je iznjedrio ovaj skup i koliko smo ih se pridržavali. Vidljivo je da nisu iskristalizirana nikakva nova rješenja koja mogu stvoriti proboj iz nemoći u akciju , a i nisu niti doneseni nikakvi zaključci osim ako se završnih 15 redaka priloga diskusiji od Ivice Šestana uzme kao nekakav zaključak. Skup se može okarakterizirati kao ugriz bezubih a sklonih galami. To je sasvim vidljivo sada s ponovno dugog vremenskog odmaka ( 8 godina ).

S toga se moramo pomoći Zaključcima skupa: Obnova i očuvanje hrvatske pučke baštine... 1995-96 god. koji mada su instruktivni , nisu inokosni « a onaj tko ne može narediti taj sve mora učiniti sam. S toga neka naređuje ili neka radi što je smislio ili neka se ne miješa. Sve četvrto stvara privid djelovanja i pripomaže onim drugim» interesnim grupacijama koje ostvaruju druge programe a koristeći se istim prostornim i materijalnim resursima.

Sada su opet nove okolnosti, poslijeratna obnova je išla smjerom kojega sada već možemo i opisati. Individualni nastupi građana su pretekli brzinom i nadmašili opsegom dirigirane nastupe jer je izrazito velik broj novih gradnji i tom prilikom se mijenjao izgled naselja, a preostali vrijedni objekti i ambijenti su sada u bitno drugačijem odnosu u prostoru i treba im pristupiti s drugim redoslijedom prioriteta. Na kojim uvjetima danas inzistirati, a od čega eventualno odustati i čemu davati prioritet kada se susretnu današnji oprečni interesi u tradicijskom prostoru, a računaju na iste prostorne i materijalne resurse?

Također se traži novo stručno tumačenje međuodnosa : Prirodna baština - dislociranje seoskih tradiciskih objekata od drveta kao način zaštite. Te faktore potom treba staviti u odgovarajući odnos s ekološkom i ostalom poljoprivredom te onda sve skupa viđeno kroz planove ciljanog seoskog turizma.

Obrazloženje, zašto suziti okvir na sjeverozapadnu Hrvatsku :

Mada je činjenica da ima nekoliko srodnih problema i u istočnoj (panonskoj) Hrvatskoj i mediteranskoj Hrvatskoj, ipak ima puno više specifičnih problema koje bi bilo bolje razdvojeno promatrati te tek nakon određenih zaključaka eventualno usuglasiti na republičkoj razini.

Primjeri : Tradicijska gradnja od drveta nije odlika Mediterana pa i nema temu spašavanja dislociranjem nego zaštitu «in situ» . Zaštita ruralne baštine u kontinentalnoj Hrvatskoj ima drugačiji međuodnos s poljoprivredom i ekologijom od mediteranske Hrvatske. Konflikt u prostoru novom unificiranom gradnjom je na mediteranu češće usmjeren na pojas uz more, a u kontinentalnoj Hrvatskoj je to razgrađivanje tradicijske matrice starih sela i zavičaja . Agresivnost širenja velike metropole u ruralnu okolinu je karakteristična samo za sjeverozapadnu Hrvatsku. Također i problemi koji proistječu iz načina obnove nakon ratnih razaranja imaju upravo svoje specifičnosti. Turizam na mediteranu ima potrebu preusmjeravanja s masovnog na ciljani turizam baziran na kulturnim i prirodnim resursima, a kontinentalna Hrvatska se tek susreće s turizmom i to znatno drugačijeg tipa, a postoji i još nekoliko specifičnosti kod svake od tri spomenute zone.

Obrazloženje za ovakav skup u užem smislu :

Potrebno je da se susretnu inicijatori i voditelji svih etno-muzeja na otvorenom u sjevero-zapadnoj Hrvatskoj, iznesu svoja iskustva i planove te daju sugestije kako ostvariti zajednički nastup prema institucijama uobičajeno zainteresiranim za oblasti kojima se bavimo, a naglasivši zaštitu kulturne i prirodne baštine, poljoprivrede, tradicijskih zanata i turizma. Treba ustanoviti potrebu za koordinacionim tijelom i razmotriti eventualno osnivanje interesne udruge.

Obrazloženje za ovakav skup u najužem smislu :

Ja, Radivoje Jovičić, tražim način da u susretu sa strukom i voditeljima srodnih inicijativa iznesem svoja iskustva stečena istraživanjem u zavičaju, trokutu Zagreb – Sisak – Karlovac te iskustva oformljivanja prvog privatnog etno-sela u ovom zavičaju i to sa svim sadržajima koje pojam etno-sela zahvaća u: zaštiti kulturne baštine dislociranjem, školstvu, kulturi, tradicijskim zanatima , ekološkoj poljoprivredi i turizmu. Također očekujem pomoć struke za kontakte sa državnim institucijama, investicionim fondovima , medijima i srodnim open-air museumima u Europi .

Događaji u prostoru nam ne omogućuju odgađanje nego naprotiv traže rješenja

odmah te dalje djelovanje u stilu « stalnog zasijedanja », dok sa razmacima od 8-18 god.

treba prestati sve dok zaštita naših kulturnih i prirodnih vrijednosti ne dođe bar na razinu

zemalja koje imaju sličan nivo razvijenosti kao što je kod nas.

Zagreb , 10. 02. 2005. godine

P. S.

Vidjevši datum kada sam napisao ovaj tekst, svatko bi se upitao: Je li skup

doista održan ?

Moram nažalost obavijestiti javnost: ne samo da nije održan, nego se nitko

nije niti odazvao iz državnih institucija iako sam ih uredno prizivao na aktivnost !